Dakle, nisam pisao ohoho vremena, pa ću nešto lagano napisati da se zna da sam živ, da vidim oću li pobrstiti koji komentar. Moram neke stvari baciti na papir, jer me zbog nekih stvari u zadnje vrijeme baš bilo sram Hrvatom se zvati. Reče Ćiro jednom kad je pričao o nekom tipu, "on je takovo govno da mora da je Hrvat", eto baš pogodi...Uglavnom, počelo je kad je šiptarski živalj na KiM-u, tj. Kosovu i metohiji proglasio samoopstojnost, i time skoro dovršio predskazanje Tarabićevo da će se Srbija svesti na beogradski pašaluk, nakon oka izgube i srce. Kažem šiptarski, ne znam zašto naši misle da je to njima uvredljivo, jer oni tako sami sebe zovu, Šiptar bi značilo na albanskom "sin orla", aj da kažem šipac , to je uvredljivo. Sad treba to i priznati, i šta naše ljige rade? Da ne bi Srbima na žulj stali, odlučuju se za drugi krug priznanja, da to nekako neprimjetno izvedu, tako da nam Srbi ne bi bojkotirali Vegetu i Cedevitu, možda i "Kraljeve ulice". Sado-mazo smo narod, ko što sam pisao već, već smo im oprostili i tu nepristojnost što nam nisu rat objavili. Pa koliko Šiptara tu žive, rade, nikad ništa ne gnjave, ginuli su i za nas, zapitaš se čemu to otezanje...Dobro, pregrmio sam to, naviko. Onda je ubrzo kod nas sletio Bush sa pozivnicom za NATO, spremno dočekan od liziguza. I onda se pitaš šta je poterbno za uspjeh u životu, sve me strašno podsjetilo na Forrest Gumpa. Šta je najgore, čovjek je simpa i djeluje dobroćudno, iako je poluidiot. I vjerujem u sve to, marioneta mora vraćati dugove texaškim magnatima koji su ga postavili da bi imali pregled nad naftom. Irak napadnu da bi narod oslobodili od čovjeka koji na izborima dobija 120 posto glasova, Afganistan da bi uhvatili čovjeka koji je iz pećina rušio twinse, za 2 čovjeka preorati 2 zemlje, Hitler je barem raspirio teoriju o ugroženosti sudetskih Nijemaca da bi napao. Da, ali Hitler je imao samo Goebelsa, da je imao ovakvu propagandu i njega bi tako slavili. Na večeru se odazovu svi uspješnici koji su pozvani, osim Janice, zašto joj skidam kapu. Ustvari, i nemam zašto, vjerojatno bi i ja tako napravio, da sam bar financijski potkovan i uspješan, tako da svakom mogu reći da ga nabijem ko mi se ne sviđa, ko što Maradona radi, kad se udružio sa južnoameričkim ljevičarima Chavezom, Moralesom, Castrom...Neki marginalci su organizirali prosvjede protiv Busha, drugi peticiju za referendum protiv NATO-a. Čisto gubljenje vremena, ako se mene pita, a i novca poreznih obveznika ako do referenduma dođe, nadavaćemo se love NATO-u, bolje štediti. Ne znam jel ima neko toliko naivan, da stvarno misli da se nešto može promijeniti, jer odluka je donešena. Evo pretpostavimo da do referenduma i dođe, situacija je sada pola-pola za i protiv. Jednostavno će na TV i novine puštati neke intelektualne autoritete koji će davati neke čvrste argumente za NATO tipa da ćemo ekonomski prosperirati, i da sve bude demokratski, nekakvog oponenta koji će biti isto u službi svega, kao oni pomagači šibicarima, kao što su nedavno nekog redikula stavili koji nije znao rečenicu složiti. I tako sve dok ne hipnotiziraju ono šta im fali. Zna se otprilike koji su ti autoriteti-plaćenici, npr. oni koji seru protiv Big-brothera kao manipulacije, a u biti im odgovara, jer će kritika naroda biti uperena protiv ispraznosti ovih u BB, dok će oni mudri ispasti.Na kraju bi rekli "Eto, sami ste tražili", to je ta demokracija. Ljudi na vlasti su skužili da kad imaš medije, nikakva ti represija nije potrebna, i sve možeš prodavati pod krinkom demokracije, jer ne odlučuje onaj mali postotak pametnih, nego masa koju je lako preko mainstream medija hipnotizirati koji su još uvijek opinion-makeri. Wow, koji izrazi. Čitao sam nedavno da je obitelj Oppenheimer za vrijeme apartheida u JAR-u nadzirala preko svoje firme De beers 80% prometa dijamantima, sad bi se očekivalo da će to pasti u ruke proletera padom apartheida. Ništa se nije promijenilo, nizozemski židovi Oppenheimer i dalje vladaju s tih 80 % rudnih bogatstava koje im ne bi trebalo pripadati. Da, ali sad su crnci slobodni i mogu u isti WC sa bijelcima, to je najbitnije, samo sada robuju bankama vjerojatno ko i bjelci... Pa tako su bez problema Amerikance za običnu agresiju uvjerili da idu oslobađati narode od diktatora i terorista, ono što je dio probudio iz kolektivne hipnoze su bili lijesovi koji su se vraćali avionima. Prije je bivša Juga bila demokracija, ljepo mučiš i radiš, ovo je samo lajanje, a u biti svi pušu u isti rog, stvarno se zaželiš nekad da umuknu i da opet dođe neko ko će slati na Goli otok. Evo blagi prmjer, u isto vrijeme, poslije tragične smrti nogometaša Čustića, nije bilo retoričara ili kolumnista koji nije vrištao da ostavke mora dati Marković, Štimac ili još bolje kompletno vodstvo da budu sigurni da su krivci smaknuti, iako nemaju pojma ko je zadužen za stadione. Nevjerojatno da nikom nije palo na pamet da je to jednostavno bio nesretan slučaj, jednom u milijun godina. Isto ko da sutra nekog nogometaša meteor pogodi, i da ovi urlaju zašto stadioni nisu ko od Ajaxa natkriveni pomičnim krovom. Zid udaljen i više od propisa, rijetko će se više ponoviti situacija, eventualno se može nogom otklizati, pa više su i igrači i golmani u opasnosti od stativa, ne od nekog zida van terena, i to 3 metra udaljena, to je ono šta ameri kažu "shit hapens". Pa propisi su takvi, time HNS izlazi u susret nesolventnim klubovima, njima bi najlakše bilo donijeti zakon da svi moraju imati ultra-stadione. Da, ali bodovi se kod naroda stiču urlanjem da moraju dati ostavke ovi, oni, ne s ovakvom retorikom...
Konkretno za NATO nema nikakvog razloga, nekakva sigurnost, pih, šta da nas Slovenija ne bi napala, ako nismo 91 ušli ni sad ne treba..91 je bila situacija sljedeća: 4 milijuna nas protiv 12 milijuna njih, razoružana i ona sitna Teritorijalna obrana, s druge strane 4. najjača kopnena sila. Još k tome uveden embargo na uvoz oružja, koji njima uopće nije smetao. U sportskom žargonu, imali smo šansu ko rahitična djevojčica protiv Tysona. Epilog? Osim Vukovara, praktički su osvojili samo onaj teritorij di su bili u većini, i to je to. Prosperitet za ekonomiju, turizam... ma, onaj ko misli ulagati ionako prije dobro sondira teren, baš da on neće znati da se tu ne puca, turisti ionako dolaze. Pričao mi prijatelj koji radi na američkim kruzerima da 90 % putnika nema blage veze uopće u koju državu idu, oni su samo vidili neke plaže na prospektima i to je to. NATO ne rješava ni koškanje zemalja članica oko teritorija, Turska i Grčka se još natežu oko CIpra, iako su obe članice.
Znači, poštedite nas referenduma, nema smisla, ko i onaj za EU. Za EU su napravili sve, da su tražili da poljube vlastitu guzicu ko što je tražio Walace u "Braveheartu", i to bi napravili. Isti oni busači u prsa, sutra to Hrvatstvo neće biti ni bitno, bilo je bitno samo šačici koji su od toga imali koristi. Ionako samo lova burgija, mi smo prodavali naftu Srbima za njihove tenkove usred rata, Gotovinu su locirale naše tajne službe, nikakvi bjelosvetski moćnici. Ovo sa ZERPOM su isto upakirali u neprovođenje prema članicama EU, da, bitno je da Australci ne dođu loviti ode illi flota iz Neuma. Ja ću poljubiti vlastitu guzicu iil spolovilo, ako mi kojim slučajem ne uđemo u NATO. E pa to se neće dogoditi, neki dan sam se uvjerio 120 % vozeći se Zadar-Zaton. Pored svih autoputeva grade kompletno novu široku cestu između Zadra i Šepurina, di bi trebala biti NATO-baza, točno do Šepurina, bar su mogli produžiti kilometar do Zatona, da toliko ne upada u oči nama paranoicima. Slučajno?
Evo malo muzike nostalgične, sjećam se da su davno premijerno pustili ovu pjesmu, čini mi se u "Nedjeljno popodne", sutradan su u školi svi pjevušili. Pročitao sam da su Neša i Lidija što pjevaju umrli, grozno, valjda nema veze sa karmom pošto su se nazvali Poslednja igra leptira
A kao aveti- kada u ovoj državi nema neke radnje na vidiku, ne donosi se novi zakon, da se stekne dojam da se nešto kuha političari se okrenu razglabati o prošlosti, koliko su partizani ubili, koliko ustaše, koliko u Jasenovcu, koliko u fojbama. Ne znam samo koliko treba proći vremena da prestanu mlatiti o ovome.
B kao Balkan-smatram se napola Balkancem, jer mi je tata s otoka Ugljana.
C kao celebrity- i najdužu trakavicu pas nekako isere, ovu trakavicu sa Vlatkom i Radeljakom nikako. Sada vape da im se privatost zaštiti, kad je dobro išlo onda su se guzili ispred kamera. Obično cure komentiraju za Radeljaka da je ljigav, no on je ipak ukebao Enu i Vlatku, koji su oš-neš komadi. Sigurno da se pita Vlatku bi rekla da ona pada na duhovitost, iskrenost, spontanost i slične apstraktne osobine, da
Č kao čo ili jubito majice- mislim da Čobanković i Kirin proklinju dan kad su se rodili koliko se iživljavaju na njima
Ć kao ćelavci-ne znam otkud ova moda, previše je ljudi počelo izigravati nekoga lašteći glave. Nekad je ćelavac bio raritetna pojava, hendikep, od selebritija su takav image imali Yull Briner i Telly Savalas.
D kao dostupnost-nekad mi se čini da su neke stvari izgubile čar jer je zbog tehnologije i interneta sve dostupno. Nekad sam jedva čeko Novu godinu da bude Superman na TV, a danas...Evo, čuo sam na radiju Stewiea Wondera "i just called", i odmah mi je uljepšalo dan. Da idem sad to tražiti na kompjuteru, to jednostavno nije to...
Dž kao Džon Vejn-iznervira me kad u trafici pitam Marlboro, a prodavačica me pita "koji?", ili još gore, da mi light. Pa marlboro bez oznake je crveni, da sam htio lights reko bi lights. Ustvari, to me i vrijeđa u neku ruku, dobro se zna kako ja mislim da je lights za mekušce. Neki dan kad me pitala "koji?", pitao sam je bi li se usudila da Džon Vejn dođe u trafiku pitati ga "crveni ili lights?". Skužila je odmah poantu.
Đ kao Đurđica Barlović- rastopim se kad je čujem
E kao Elvis-slovo E je rezervirano za kralja
F kao film-za one koje misle da se previše ulaže u sport, neka znaju da se u kulturu ulaže 10 ili 11 puta više, a sport je barem egzaktan pa možeš vidjeti rezultat, za razliku od kulture, pod čijom se skutom skrivaju brojni mediokriteti i kvaziumjetnici. Naši su filmovi očaj, bez identiteta, režiseri ne znaju bi li slijedili jugoslavensku ili novosrpsku školu. A još kad pokušavaju biti duhoviti...Najveća fora filma hrvatskog smatra se još uvijek "skuvala sam ti paštašutu".
G kao glumci-gori od naših filmova su naši glumci. Pa šta uče na toj Akademiji kad uspiju ispasti svaki put preglumljeni? Najbolja uloga koju sam vidio u našem filmu bila je ona Dina Dvornika u "Ta divna splitska noć". Eto, žica je žica, biti lud je biti lud, to ni droga ne može sjebati, na znanje svima s Akademije.
H kao Hrvat, lijepo li je biti. Ne znam kad me je više bilo sram biti Hrvat nego kad su pustili otete Hrvate iz nigerijskog uzništva. Pa ne znam šta o nama misle, da smo jadnici od kojih se ne može izvući lova, pa su ih pustili. I to ne neki otmjeni otmičari, nego najobičnije nigerijske vucibatine.
I kao izbori-ne kao izbori kod nas, nego u Francuskoj i Srbiji. Ne kužim zašto su nas odjednom mjesecima gnjavili sa Sarkozijem, za druge zemlje ni ne znamo ko je na vlasti, a kamoli da se onako pratilo. Isto tako su pratili izbore u Srbiji, i odmah se zabrinuli kad je pobijedio neki četnik, pa sazvali okrugle stolove, da mudraci zaključe kako to nije dobro za nas. Cccc, ma isti kurac, pa šta to može nama značiti? Samo ako se odluče na novi rat, pa pobijedili smo ih praktički goloruki kada su imali cijelu JNA iza sebe, sad kad imamo jaču vojsku od njih, mislim da im u ludilu to neće pasti na pamet.
J kao jurovižn, jedino može ovako, budući da je slovo e rezervirano. Bez veze mi je pjesma, nategnuta da bude neki hit, žena podsjeća na Gatusa. Srbi drugu godinu šalju plagijat, samo ih uvijek otkriju kasno. Dobro, kad je plagijat, znači da pjesma sliči na nešto, naša ni to
K kao kampanja za euro-znao sam da ćemo izgubiti Euro, samo bi mi bilo draže da je Italija dobila, pa bi se možda zaletio do tamo. A mi od Poljaka izgubimo...Baš sam malo razmišljao od te 2 nacije, došo sam do zaključka koliko su Talijani kvalitetniji. Pa većina kulturne baštine počiva na njihovoj, u sportu su skoro u svemu pri vrhu, čak i u kriminalu su najbolji, a relativno su mala zemlja. S druge strane, Poljaci nisu imali koga poznatog dovesti osim Mališa, Ukrajinci su doveli Ševčenka, Bubku. Možda sam subjektivan, jer svi Poljaci koje sam upoznao su bili blentavi, ali opet koliko poznatih Poljaka se može spomenuti? Kopernik, Papa, to je to, koliko ja znam. Mi se volimo furati na njih jer su nam uzor kao jako katolička zemlja, što po meni i nije neka kvaliteta za naciju. Pa to je više odraz zaostalosti, što je narod zaostaliji to više vjeruje u nešto iznad. Negdje sam pročitao istraživanje koje je pokazalo da u najrazvijenijim zemljama kao u Skandinaviji ima najmanje vjernika, u zaostalima ima najviše.
L kao licemjerje-na mom blogu su sa strane humanitarni banneri. Znam da nije baš nešto, ali bar neka je nešto, koliko se može, možda usput zaradim neke bodove za sebe kod Boga. Opet, svako ko je čitao znaju da nisam utopist, da ne patim za tim da u cijelom svijetu vlada mir, da se svi mazimo, bla, bla. Postoje prirodni zakoni, ne uvijek pravedni, o tome sam pisao u postu o ratu i prometu, neko i nevin mora poginuti, to je tako. Prirodni zakon je i da se lovi hrana, neki dan je bilo na TV-u neka udruga koja se zalaže da se ribe ne hvataju, jer jako pate. Šta je sljedeće, početi će se buniti protiv ubijanja komaraca i muha? Pretjerano, čini mi se da su to samoreklameri, koji nemaju šta raditi, ko i reperi koji pjevaju o boljem svijetu, a žive ko bubrezi u loju, i njih bi prve bolji svijet zajebo. Poziranje, ko što je poziranje kidanje žila za Anom Rukavinom. Toliku gužvu dignuti za nekog koga ne poznaš, s druge strane koliko umire djece u minuti u Africi, pa to nikog ne jebe previše.
LJ kao lječenje-sada je fensi obznaniti javno probleme sa ovisnošću i uputiti se na lječenje. Znam da medijima treba materijal, ali uz najbolju se volju ne mogu sjetiti ama baš nijedne pjesme Paole Valić ili onog kvazirepera Stoke. Ovo su prvo prakticirale svjetske zvijezde, kao što je Clinton priznao pušing travke ili Madonna koja se prva poljubila sa ženom na pozornici. Koju godinu poslije svaki naš političar priznaje kako je probao travku, svaka štraca se ljubaka sa drugom štracom, daju izjave u novinama o lezbijskim sklonostima itd. Pa jel vama ama baš sve mora biti poza, još da ste bar originalni, nego ofucani da ne možete biti ofucaniji?
M kao muzika koja slijedi za kraj 1. dijela, pjeva mi rođak cool pjesmu
1. Tipična sam gradska vucibatina. Propali slučaj.. Mrzim se pogledati u ogledalo. S Bogom sam posvađan, iako se želim pomiriti. Čekam da on napravi 1. korak, ja neću, nisam birao neke stvari i okolnosti. Neki dan sam bacio na papir pozitivne moje strane i negativne, dobro je to za samopuzdanje. Let mi si, kad se dijelio talent, dobio sam ga i previše. Frustrira me šta nisam nijednog do kraja realizirao, išo sam od jednog do drugog, bar da sam bio samo za jedno stvoren, pa bi znao svoju misiju, i rat me zajebo. Talentiran sam za likovnu umjetnost, glumu, za tehničke sportove također. Spadam u one likove kojima je lopta prirodni produžetak tijela, nešto urođeno, umjetnik i genij savršenog tajminga, intuicije i razumijevanja situacije, sposoban i predvidjeti situaciju. Ne pretjerujem, volio bi da pretjerujem. Mane su mi nemogućnost zadržavanja visoke razine koncentracije i preosjetljivost na pritisak, kao i kod svih koji imaju tu crtu. Šta se tiče fizikalija, mana mi je relativna sporost, ali zato imam urođenu agilnost i gipkost. Totalni sam antitalenat za glazbu. Ne znam pjevati, ne znam svirati, drven sam kad plešem. Jednom sam dobio kompliment da super plešem, ali to ne računam jer sam bio na speedu. Antitalenat sam i za brojke, al sam zato naučio čitati i pisati sa 5 godina, tako mama kaže. 5 jezika govorim, završen faks komunikologije, kurca o tome ne znam, knjige otvorio nisam. Možda dobijem Nobelovu nagradu za nove spoznaje na području hipnoze, samouk. Nije mi jasno samo kako sam sa tridesetak godina mogo postati vucibatina, kad sve ovo uzmem u obzir. Talent je obveza, a ne dar. Talentirani uz njega dobiju i mušice, pa ako ga ne iskoristiš da možeš svima soliti pamet, ostanu ti frustracije i borba s mušicama. Ukratko. Gledam Big Brother petkom kad je na TV. Momentalno mi je "Battlestar Galactica" br. 1. Mislim da imam preveliki nos, iako me svi uvjeravaju suprotno. Opsjednut sam zubima koje perem 3-5 puta dnevno, tuširati se ne trebam i po 7 dana. Djelujem mlađi nego što imam godina kronološki, djelomično je to što me strah starenja pa se kljukam ogromnim količinama antioxidanasa A, C, E, selen, glutation, alfalipoinska kiselina, koenzim 10, l-karnitin, zeleni čaj, alga spirulina itd. 2.
Dalmatinac nosi lančić oko vrata, on je sanjar, on je ptica lutalica. Po nacionalnosti sam Dalmatinac ko Milo Hrnić. Lančić nisam skidao ni kad sam mogo glavu izgubiti.
3. Kviz, neko vrijeme me bila prala zamisao da se prijavim na neki kviz, pošto bi od doma super znao na karici i milijunašu. Splasnulo mi je samopuzdanje kad sam vidio šta Pauletić radi od kviskoteke, kako ni super-Miočić ne prolazi jer nije brz dovoljno. Znalac do znalca, ne bh mogo pobijediti. Najviše me jebe književnost, jer knjigu nisam pročitao 15 godina, zadnja je bila "ptice umiru pjevajući". Sport, povijest, zemljiopis bi mogo nekako konkurirati, opet ne toliko, pola pitanja ne znam u zadnjoj rubrici. Ako su kvizomani vitezovi uzaludnih znanja, šta sam onda ja? Vitez superuzaludnog znanja, jer za igrače iz talijanske serie C sigurno neće pitati, pa niti za naoružanje, vojna pitanja, stvari koje imam u malom prstu. 4.
Ljubav mi je najvažnija stvar u životu. Svi kažu zdravlje, meni je na drugom mjestu. Ako nema ljubavi, ni život ni zdravlje nemaju smisla, i smrt u naručju voljene osobe ima smisla. Ako ne to, onda želim poginuti na bojnom polju. Zaljubljen sam bio u Emiliju Kokić kad je bila pobijedila na Euroviziji, pa u Danijelu Martinović koja mi je sad bezveze, momentalno sam zaljubljen u Ivanu Kovač, novu akviziciju Magazina. Ima glas koji me pogađa točno gdje treba, podsjeća me na Đurđicu Barlović na koju se uvijek rastopim. Jabuka ne pada daleko od stabla, zna se ko je bio Mišo. Rekoh već da je svijet ošo u kurac, pjevačica Magazina je crnka, Bond je blond, sve naopako.
5. Nepravdu ne podnosim, iako će svaka manekenka slično ustvrditi. Ja je stvarno ne podnosim, spreman sam ubiti nekog zbog toga. Najviše me boli nepravda prema meni, valjda sam i zato postao cinik koji do podne mrzi sebe, a poslije cijeli svijet. Ždere me i kad se drugima nanosi, još uvijek ne mogu ovo s Ademijem provariti, duboko me rastuži kad neko pati. Ide pjesma kooju pjeva Ivana Kovač, još kad nauči reći slovo r, di će joj biti kraj. Štafetu predajem 5 stvari koje niste znali o meni predajem onima ulinkanima u boxu, pošto vidim da fali, neka piše onaj ko bude komentirao... neću plakat namjerno u slučaju da ne radi, evo link na spot
reci cu ti jos nesto sto nisi znao o sebi. pametan si, pronicljiv, analitican. to si vjerojatno znao:)
takodjer...narkoman si.
razmisljas kao oni, poistovjecujes se s tom logikom. takodjer, svega si svjestan - kao i oni. svi argumenti, sve se uklapa.
jos nisi sasvim blizu. biti ces. sjeti se onda, sada je jos besmisleno. ali, jednom...:)
Gledaj prijatelju, u stvari nisam pobjegla sa blogera, jer imam jos jedan blog o Indigo malisanima, indigodjeca.bloger.hr pa pogledaj i vjerojatno cu ga preseliti ovdje. Mene osobno i nije dirao ali sam stala iza mnogih na blogeru jer ne mogu podnjeti da netko tako moze biti ogavan prema mnogim blogerima, vrijeđajuci ih i to jadno i mizerno, osoba kreten uobrazeni i dobro si rekao ni u ribarnicu se nebi tako obuko.I bas sam napisala juce post o Latinici i nazvala lika ga ribicom ko da sam tebe pitala.Ustvari satiru na tu temu. I na kraju sam ga ipak makla i spremila, da ne ispadne da zalim sto sam od tamo otisla. Ma ni malo. ovdje mi je preljepo, vece mogucnosti u dizajnu i sve u svemu ljudi su kulturni sto vode ovaj servis i odma izađu u susret i pozele dobrodoslicu a tamo smo vodili turorial, moj decko Tisina, pomagali na sve strane da bi ta osoba na kraju bila bezobrazno bahata.I sad suti ko zaliven vec njegovi dusebriznici serendaju, shvatio je koliko je doslo za nama.Ali bas sam sretna i zadovoljna da sam ovdje, davno sam to trebala, i lan mi se svakodnevno javljao i pomalo sam se zainteresirala i sad sam tu:) najveci pozdrav ti ostavljam! (i da znas nisam ti ja svađalica;)
Idealan covjek: to je onaj koji ti kaze" ljepotice" umjesto"sexy"; koji te zove kada si zavrsila razgovor sa njim, onaj koji ostaje budan samo da bi vidio kako ti spavas onaj koji te ljubi u celo; koji zeli da ti pokaze svijet kada si nedotjerana. Koji te uzme za ruku pred svojim prijateljima ; onaj koji te stalno podsjeca koliko si mu vazna i koliko je sretan sto te ima onaj koji kada razgovara sa svojim prijateljima kaze : "To je ona..." Ako si ovo otvorio/la moras poslati dalje, ako mi se ne vrati pretpostavit cu da mi nisi prijatelj; ako te neko jako voli iskopiraj ovo i posalji svima sa tvoje liste i tvoja prava ljubav ce te pozvati za 5 minuta ili ce ti poslati poruku. Zacaran si. U ponoc ce tvoja prava ljubav shvatiti da joj se svidas. Nesto lijepo ce se desiti oko 1.42 ujutro. Mozes bito bilo gdje. Spremi se za najveci sok svog zivota. Ako prekines lanac imat' ces ljubavni h problema u najvaznijem trenutku zivota. Posalji ovo 15 ljudi za 15 minuta, ne prekidaj lanac da ne bi bio nesretan
O de J. Brown, ode Turkmenbaši, kapetan Adama je Sajlonac, ode sve u pičku materinu, razmisliću do kraja hoću li proglasiti žalost ili ide pjesma. Slavim godišnjicu blogovanja svog, trebalo je ovo prije napisati, ali mi se nije dalo za praznike. Neće biti riječi o nekoj specijalnoj temi, nego o meni i blogovanju, uglavnom sve obojano pozitivno. Čitao sam neki dan vlastite postove, eto, bar sam znao na što ću naletiti. Prisjetih se malo početaka. Kada sam otvarao blog nisam znao o čemu ću pisati, samo sam znao da ne želim pisati puno o sebi, i drugo, da to što pišem bude originalno, a ne da ponavljam šta su drugi rekli. Politika? Ne zanima me previše, možda samo globalno, ova naši su prelivači iz šupljeg u prazno. Te ovaj prešo u ovu stranku, raskol u onoj, ona s desnog centra zauzela kurs oštrije desno...bljuvotine, u biti se roštiljaju uvijek jedni te isti likovi i to je to. Sex? Rađe priče za malu djecu, naporne mi znaju biti te priče. Ko i pornići uvijek isto, ovaj liže , ona puši i tako, ne sjećam se kad sam zadnjeg pogledo. Odlučih o svemu dati svoj pogled na stvari. Prvi dizajn sam odabrao iz standardnih predložaka, ružičasto-zeleno-siva kombinacija. Cool mi je ta kombinacija boja, reko bi neko ženskasta, ali ja mislim da ružičasta je unisex boja, za rozu se može reći da je ženska. Iako, odmah sam znao kad se malo ušaltam da ću promijeniti design u neki mirniji, za početak sam bio zadovoljan. Prvi važni post je bio post o pranju love, jedan od boljih. Napisao sam ga iznerviran koliko se o tome priča, čistom logikom objasnio kako su to uglavnom gluposti što se priča, ne znam je li još kome ista stvar pala na pamet. Ne dobijem komentar nikakav, pa odlučim pisati o onome što uvijek ide, tj. što žene žele. Iskopao sam neku kinesku mudroliju, pa sam malo pisao o kontradiktornosti svega. Uglavnom negativni komentari, samo i danas vidim da nisam puno fulao. Pošto sam se taman bio vratio iz Dominicane, odmah poslije slijedi putopis u dva dijela, nekoliko srednjih postova, i onda...onda začujem unutarnji glas, božji naputak koji mi je sugerirao da moram promijeniti dizajn. I to sam sredio, uz pomoć raznih help-blogova, eto to mi je kad razmislim i jedina korist što sam izvukao iz blogovanja. Kad sam počeo pisati, jedino sam znao upaliti kompjuter i mail provjeriti, sad znam puno više. Eto, najveća korist, sa drugim sam stvarima uglavnom razočaran, nekako sam se nadao da će mi blog donijeti nešto, bar afirmaciju pa da počnem pisati knjigu koju sam najavio. Kako stvari stoje, teško, jednostavno mi se ne da. Ako se grbim i ćoravim, onda želim da me neko sponzorira, ako ne...izgleda da ću neke tajne ponijeti u grob, šteta. Dalje, slijedi serija dužih postova, 2. post o inteligenciji, tj. izvjesnom profesoru Lynnu, koji tvrdi da je žuta rasa najpametnija, pa slijede bijela, pa crna. Objektivno kad bi gledali, po stupnju organiziranosti i uspjeha u raznim sferama, to bi trebala biti istina, i mislim da je. Samo je malo pretjerao u razlici, Japanci nisu sigurno u prosjeku duplo pametniji od nekih crnaca. Poslije mi je pala na pamet interesting teorija. Neko reče jednom da je muškarcima dana onolika količina krvi da u jednom trenu može napojiti samo jednu glavu, donju ili gornju, pa tako kad radi jedna ne radi druga. Vidiš, po toj logici Japanci imaju male alate jer je krv išla gore za razvijanje intelekta, a crnci su očigledno drukčije rasporedili prioritete. Heh? Dalje pišem post u dva dijela o zabranjenim stvarima. Tu sam pokušao dati pogled sa dvije strane, a ne kako se obično piše da su te stvari ultimativno zlo. To je jednostavno jin i jang, nešto dobiješ, nešto izgubiš, stvari koje su ko i sve u životu, patnja u životu uvijek višestruko nadmaši trenutke sreće. Pa ne bi baš svi bili pizde koji to uzimaju. O drogi nisam davao teoriju zašto nekim institucijama odgovara sve, a mislim da se i nema smisla ponavljati jer se to zna uglavnom, za doping sam iznio svoju teoriju za koju sam uvjeren da je istinita, jer sport pratim otkad znam za sebe i zapazio sam dosta toga što govori teoriji u prilog. Onda slijedi SP u nogometu, nisam puno davio o nogometu, ono o Urugvaju mi je bila moralna obveza obznaniti jer sam stari borac za istinu i jurišnik na vjetrenjače pravde. Pisao sam poslije o međuvezi igračke inteligencije i predispozicija i ljepote, valjda zbog toga jer svi uglavnom isključuju da to može biti u kombinaciji, štoviše dokazao sam da je ljepota nekakva nagrada za dobre gene. Baš nedavno pročitam o nekom istraživanju što je ovo potvrdilo, čak da će se u budućnosti odvojiti lijepi i pametni i ružni i glupi. Eto, malo sam dao na važnosti ljepoti jer je se dosta potcjenjuje, pa čak i svoja se marginalizira, npr. kad pitaju neku voditeljicu o tome ona će izbiflati ono standardno da joj je to u početku pomoglo, ali su poslije došle do izražaja kvalitete kao pronicljivost, elokventnost, bla bla jer se sigurno ne bi održala bla, bla. To ti je isto kad ideš pitati sitog za glad, ali nema veze. Zadnji bitniji post je bio o Domovinskom ratu, sad na vidjelo dolazi ono što sam pisao. Sjetili su se bar na obljetnicu pada Vukovara rehabilitirati Jastreba, Zadru i ostale junake, a i sada se vidi da je Ademi bio Tuđmanovo žrtveno janje, rekao sam zbog čega. Ma da ga i ne osude, šteta mu je već nanesena što ga ovako razvlače. Ogavno, gadljivo, ljigavo, ne znam jel mi se gade više oni liziguzi koji su ovo smislili, ili ovo stado ovaca od našeg naroda koji sve to gledaju ko da ih se ne tiče. Uvijek smo se kroz povijest slizavali sa onima koji su nas tlačili, poprimali dosta od njih, ispada da smo zbilja ovce koje je prava šteta ne zgaziti. Jebala vas individualizacija krivnje i takve floskule, ako je i poslao koju granatu više nego je trebalo, pa šta, tone granata su svake minute padale na Vukovar, pa niko ništa. Gotovina, Norac, MarkaČermak (ovako ih pišem, jel neko primjetio da uvijek njih skupa spominju ko blizance?), izgleda da neće imati mira dok zadnjeg ne potaracaju u zatvor. To je to, ovo izgleda ko oproštajni post, možda je, možda opet budem pisao, bojim se da mi se neće dati pretjerano...
rotekli su mjesec proglasili mjesecom borbe protiv ovisnosti. Jelda da su ga malo krivo natempirali, baš kad ljudi smišljaju kako da se što bolje urokaju za Božić i N. godinu? Ljepo je to trebalo prolongirati za 1. mjesec, kad ljudi donose novogodišnje odluke, pa bi možda i bilo koristi, ovako mi se čini da su se samo okoristili ovi što su mogli blejati po talk-showovima o stvarima o kojima nemaju pojma. Tako Latin u emisiji objavljuje rat dilerima ko najvećim krivcima, u reportaži ide priča iz jednog malog mjesta na otoku blizu Zadra, slučajno sam ja pola iz tog mjestašca. Naime, mještani su se pobunili protiv lokalnog dilera, i nakon puno muke su ga uspjeli istjerati. I sad bi čovjek očekivao tu hepiend, svi narkomani su se okanili ćoravog posla i uzgajaju ljubičice cijeli dan. I pitaju načelnika kakvo je sad stanje, očekujući da ima on da takav odgovor. On mrtav-hladan odgovori da je isto ko i prije, tj. došo neko novi. I niko od velemudraca u studiju ne ubere poantu, tj. kad je velika potražnja, uvijek će se naći neki lešinar koji će biti spreman na rizik. Pa tako je svojevremeno bilo u Zadru kad su ubili glavnog bossa, pojavilo se nekoliko njih neovisnih. Ko kad zmaju otkineš glavu, narastu mu tri nove. Sama represija nije rješenje, pogotovo ne ovaj novi komični zakon, u Europi se vodi računa o osobnoj slobodi i tolerira se dosta za osobnu uporabu.. Što nekoga boli kurac pijem li ja mišomor? Možda ja volim piti mišomor, to je moja stvar, ako nikog ne ugrožavam. Ugrožavam svoje tijelo, ali opet, to je moje tijelo i ja u njemu živim, ako mi se i dogodi šta, plaćam i zdravstveno, krepam li, neće mi država platiti sprovod, eto. Ako ima potražnje heroin uvijek nađe put, u svakom ga se kutu zemaljske kugle može nabaviti, pa u zatvorima je najlakše doći do njega, šta onda dalje treba govoriti. Gdje je velika lova, uvijek ostane višak da se podmaže neko koga treba podmazati da zažmiri malo. Hajka na dilere je samo mazanje očiju javnosti, ne treba na njih svu krivicu prebacivati. Izgovor je da su oni prodavači smrti. Pa, ruku na srce, niko nije prisiljen kupovati kod njih. Po toj logici, trebalo bi sve one koji prodaju cigarete, vlasnike kafića koji prodaju alkohol kazneno goniti jer prodaju tvari od kojih godišnje umre više ljudi nego od droge. Ako ja pušim , svjestan sam rizika. Tako bi i onaj kome se "dogodi" ovisnost (ovo su mi najbolji izgovori, može se dogoditi da zgaziš mačku, zapneš preko praga...) trebao znati u što se upušta, ako ne zna onda je retardiran, pa nek mu bude. Ovakve jednostavne filozofije imaju Amerikanci, rekli bi mi plitke, ali nekad baš treba ovako razmišljati, bez širine i filozofije. Znači, ova hajka na dilere je kopanje po površini problema, dubina je smanjiti potražnju. E to je već malo preteško, jer se jedino ispunjen čovjek može uspješno othrvati. A koliko je njih? Ja to tumačim prema teoriji potrebe, nakon fizioloških potreba (hrana, voda, san) slijedi potreba za druženjem, ljubavi, pa potreba za afirmacijom i na kraju potreba za poštovanjem od ostalih. Većina ima ispunjene osnovne potrebe (neki ni to), dosta njih je otuđeno od drugih ljudi, o afirmaciji u ovoj državi da i ne govorim. Bilo koju od ovih praznina možeš popuniti na lak način heroinom. Na neko vrijeme...dok mister H ne odluči doći po glavnicu i kamate. Jel sada javnost uviđa gdje je ključ problema? Nešto su ugroženiji kao žrtve ljudi boemskog nerva, s većim amplitudama u euforiji i depresiji, kojima to dođe idealno da ih otupi, i loše i dobre emocije, iako pravila nema, heroin je neko vrijeme bio popularan među manekenkama jer on nakon konzumiranja proljepšava, daje bljedu put i uske, mistične zjenice, dobar je i za mršavljenje, "heroinski look" je neko vrijeme bio in. Heroin je zato uvjerljivo br. 1 kod nas, kao i svugdje gdje je situacija takva, relativno je jeftin i ispunjava praznine. Ljudima koji su se realizirali i zadovoljili potrebe, privlačniji je kokain, da im da lucidnost i euforiju, kojeg su imali prije dok su se borili za uspjeh (Maradonu je prao adrenalin u nogometu dok je igrao, poslije ga je počeo umjetno stvarati), mlađima je privlačna sintetika, zbog euforije i samopouzdanja, koje im fali u kritičnim godinama. Interesantno da svaka droga vraća dug baš u ono što ti je dala. Da li ti euforiju, kad je nema da ti depresiju, da li ti samopouzdanje, kad je nema srušiti će ti i ono malo samopuzdanja. To je najočitije u heroinskoj krizi, evo simptoma: U krizi su zjenice razrogačene, urokanome su sužene. U krizi probava radi turbo, urokan nikako. U krizi cijelo tijelo boli, urokan si potpuno neosjetljiv. U krizi sanjaš sablasti, urokan vile itd. U krizi se smrzavaš, urokanom ti je vruće. U krizi osjećan nemir, urokan mir i spokoj. Interesantno, a?
D
alje, sutradan u nekoj emisiji je gostovao Sakoman. Gledao sam 10 minuta, pričao je o heptanonima. Heptanoni su derivat opijuma i legalno drogiranje, nisam nikako za njih. Ajd, iznio je argumente da je bolje to dati narkomanu u krizi, da ne bi ovaj počinio neku provalu i sl. Al opet, to nije rješenje, poznam jednog što se 20 godina tako drogira, kad je tanak s lovom izmisli neko lječenje na heptanonu dok se ne oporavi s lovom, pa jovo nanovo, i tako punih 20 godina, u međuvremenu je skupio u sebe cijelu abecedu hepatitisa. Opet, ako ima daš heroin legalno ko Švicarci, potičeš drogiranje, nema kraja. I heptanonska kriza je 3 puta gora od heroinske. Nije ni Sakiju lako. I na tim heptanonima se samo vegetira, ne može se normalan život voditi. Praktički služi samo da se izbjegne fizička kriza. Opet kopanje po površini, ona je samo mali dio teškoće. Iako je neugodna, motiviran će je narkoman proći na entuzijazam, i šta se onda dogodi? Prođe neko vrijeme, entuzijazam splasne, uviđa kolko je život zajeban, skuži da je odbačen, a vani ga čeka svoje staro društvo...I onda opet. Umanjeno, ako se neko pokušavao ostaviti pušenja, kako ide? Prvih par dana osjećaš nemir, nervozu, boli glava, ali to se prođe na motivaciju. Onda prođe neko vrijeme, pijuckaš kavu, zaželiš se cigarete suzdržiš se. Pijuckaš pivo negdje gdje svi puše, na kraju popustiš, vratiš se u začarani krug. Tako to ide. Ono što se nikako s njim ne slažem je njegova klasifikacija, lakše, srednje i teške droge. Trava i hašiš jesu lakše, ali govoriti da su ove sintetske (LSD, speed, extasy, PCP, ice, piperazine) srednje i lakše od heroina i kokaina, totalno krivo. Te "srednje" nakon samo jedne uporabe izazivaju nepopravljive rupe u mozgu, od samo jednog LSD-a ljudi su završavali na psihijatriji. Svako ko se imalo kuži u to će reći da je manja šteta 10 puta uzeti heroin nego samo jednu "kemiju", što sam ja naglasio u 1. postu o toj tematici. Ima ljudi koji se heroinom drogiraju 20 godina, na kile ga je prošlo njima, pa i dalje im mozak jako dobro funcionira i lucidni su, nikad prehlađeni, a kamoli bolesni, a nek neko proba uzimati LSD 20 dana (ne 20 god), pa ću ga ja pitati za zdravlje. Jebe se državi ovoj što će se djeca rađati retardirana, njih ti rekreativci previše ne zanimaju. Takvi štete puno neće napraviti, za razliku od heroinomana koji je jedinka štetna za društvo i povuče bar još nekoliko sa sobom. Ali isto bi bilo u redu da upozore šta je šta, a ne samo kako njima odgovara.
Da ne duljim puno, i ja sam pridonio nešto borbi protiv droge. Ljepo sam se odlučio počastiti sa malo H, i tako uništiti bar malo droge na tržištu. Kao što sam pisao nisam nikad bio ovisnik niti namjeravam (jedino ako se odlučim ubiti namjerno, jel neko pogađa kako ću to napraviti? ). I tako, kupim malo, kako 2 godine nisam ništa, razbijem se ko kanta. Krenem da ću pisati,upalim si Toma Jonesa, cigareta mi je 2 puta pala na stol, skoro sam se samozapalio, odustajem. Krenem onda malo po internetu kopati da vidim šta još mudraci govore o ovisnosti. Naletim na intervju sa Jasminom Stavrosom, ispovijeda se on ovako nekako novinarki:" Znate, u ranoj i burnoj sam mladosti došao do dna. Alkohol, droga, žene. Rekao sam sebi, Jasmine, to više ne ide tako. Onda sam u crkvi ugledao svoju današnju ženu, i to je bilo to. Ona me spasila iz pakla. Zaintrigirana ga novinarka onda pita: "čime ste se vi to drogirali, kako niko ne zna za to?". Jasmin će na to:" Pa znate, stalno sam pušio travu i hašiš i to me guralo prema dnu, nešto drugo nikad nisam probao".
Buhahahah, koji idiot. Đasmine, srce rainmanovo, moja rodica iz Francuske koja ima 13 godina puši to što si i ti ko i pola njenog razreda. Nije na nikakvom dnu, niti ide prema njemu, vjerujem da će tako i ostati. U najmanju ruku ko da si se bockao 10 godina, pa izigravaš neku njušku iskusnjaru, veća bi faca ispao da si reko samo za alkohol. Jedina igla koju si primio je bio botox u facu da ti je popegla, pa pričaš bljuvotine. Serator kakav jesi, ne bi me začudilo da sutra izdaš autobiografiju "u paklu trave", a la Valićka koja je knjigom najavila comeback, a žena uopće ne shvaća da nikad nije ni postojala. Eto.
Intervju se ne sjećam gdje je bio, ali Jasmin je dosta ovog ponovio u Večernjem listu online, pa ako nekog zanima neka ukuca u tražilicu Večernjaka, meni se ne da niti link davati na ovo. Ali na nešto drugo da. Kopajući, nabasao sam na ovaj link. Kolumna narkomana, počeo sam čitati jer pitko piše. Jednu, drugu, treću, valjda sam mislio da ću naići na neku glupost i skužiti da je neki folirant. Međutim, dečko piše (pisao je ) fantastično, 99% se slažem u svemu, nisam mogao vjerovati da su njemu pale na pamet u tančinu iste stvari ko i meni. Šta je najbitnije, vidljivo je da je jako dobro informiran, ali da zaključke izvlači upotrebom vlastite glave. Ide i protiv struje, ne slijedi nikakve autoritete i "opinion makere", npr. kad neki "opinion maker" kod nas kaže da je Mamić seljačina, da je Big Brother manipulacija mladeži, ubrzo će svi koji pišu ko pokvarene ploče ponavljati ono što je izblejano stotinu puta. Iako sam pročitao dosta štiva o tome, ovo je nešto sasvim drugo, nikad ne ponavlja ono što su drugi rekli, nego slijedi svoju nit u glavi.
Opet 2 pjesme, Tom Jones. Prva pjeva o zatvoreniku koji sanja zelenu travu doma svog, na kraju se budi u ćeliji zelenih zidova, druga o mužu koji je našao svoju ženu Dilajlu u zagrljaju s drugim, ubija je uz riječi "why, Delilah?"
aupf, pa nemoj tako, svi znaju da je trava korijen svih zala... ma svi su puni govana, evo, ja i mr. H se još nismo skompali (dobro, možda i bi, da ja imam malo više love, no to je već drugi par rukava), dok se s biljčicama volim već dulji niz godina... pa ko je tu lud? (ja ne.)
Prvi lik,scena: sjedi Al Pacino tj. za potrebe filma scarface sa ženom u otmjenom restaurantu, brada mu bespomoćno visi koliko je drogiran, drži monolog i nabada ženi na drogirani nos da ne može ni djecu roditi jer joj je maternica razrovana od droge. Ona ga zalije, teatralno ode, ljudi unezvjereno gledaju u njega. "Šta blejite, a? Ja sam bedgaj? Znate šta, trebate ovakvog nekog da možete pokazati prstom u njega i reći "da, to je taj bedgaj"...A šta ste vi onda, pozitivci? Ne, niste, nemate muda za biti ono što jeste. Vi se samo znate pretvarati. Drugi lik. Saparmurat Nijazov, predsjednik Turkmenistana.. Dao je sebi nadimak Turkmenbaši, što bi značilo "otac svih Turkmena", kao što je Kemal paša sebi dao nadimak Ataturk, tj. "otac svih Turaka". Sebe je proglasio doživotnim predsjednikom, a da i organizira izbore vjerojatno bi dobio oko 120 % glasova. Mjesec siječanj je nazvao po sebi, zlatne biste sa njegovim likom se sjaje diljem zemlje, vrhunac svega je kada je organizirao čitanje poezije u kojoj se veliča njegov lik i djelo na glavnom trgu u glavnom gradu... Finalni lik je Zdravko Mamić. Gledao sam ga u "Nedjeljom u 2". Showman istinski, svaki put mi je sve više simpa i cool. Emotivac do srži, rječi mu pogađaju u srž, za razliku od pustih seratora po TV-u koji se skrivaju iza sterilnih frazetina. Pametniji nego što se misli, i kad afektira vrlo dobro zna kakve će reakcije polučiti, normalno. opet na svoj mlin, ko da želi prebaciti lopticu na neke druge stvari, a ne da se kopa po nečemu što bi mu bilo neugodno objašnjavati (publika koja ga je uzela na zub, europski krah itd., pa je težište prebacio na novinare koji su sve skuhali) . I ono kad je otpjevao odu samom sebi, da nije u životu vidio većeg kavalira i humanitarca od samoga sebe, samo što nije rekao da je Majka Tereza razbojnica u odnosu na njega...i to mi je bilo simpa, za ovu izjavu mislim da bi i Turkmenbaši dva puta promislio, ma ko bi imao muda i ludosti kod nas takvo nešto reći??? Pa je jednom htio izaći usred emisije, da bi ga poslije toga neki kopirali, bljak. Isto ono kad se Madonna javno poljubila sa ženom, poslije su se sve počele preseravati i žvaljekati... Cijenim ljude koji imaju hrabrosti biti ono što jesu. Sad bi neko rekao, da ja imam zaleđe ko on, sasuo bi i ja svima što ih slijedi. A koliko ima onih koji su toliko svijali kičmu, da se nisu nikad ispravili i kad dođu do neke pozicije samo vegetiraju, eventualno dadu koje priopćenje za javnost bez teških glagola i to je to? Za razliku od njih, Mamić otvorenu skače na cajkama, iako zna šta javnost misli o njima. Isto tako u emisiji je otvoreno prozvao neke novinare što mu piju krv, hrabro jer novinari kreiraju javno mnijenje i nije se pametno kačiti s njima, poslije toga čitam da ga neki novinari žele bojkotirati. Ma o kome ćete onda pisati? O ovima što izjavljuju "biti će teško, dati ćemo 120 % sebe", ccc, to ne prodaje novine. Nije ni novinarima lako, svaki dan moraju servirati "krvavi" naslov, no mislim da je ta medijska sloboda stvarno donijela da svako sere i nagađa što mu se prohtije. Onomad kad je Niko Kranjčar otišao iz Dinama u Hajduk, mediji su kreirali sliku da je bahati Balkanac Mamić otjerao finog i pristojnog Kranjčara u rivalski klub. Koliko ja znam, Kranjčar je otišao jer nije htio dopustiti da mu kao kaznu srežu ugovor sa 140 na 120 tisuća eura. Zbog lošeg plasmana, svi ostali su pristali biti djelomično krivci (pa nisu im babe igrale na terenu), i da im se ugovori srežu, jedino Niko ode, i to direkt kod rivala. Sumnjam da bi Totti išao iz Rome u Lazio i za 200 milijuna eura, a ne za pišljivih 20 000. Dio javnosti se senzibilizirao s Nikinim nevinim osmjehom, ja imam osjećaj da Niko ima i veći ego od Mamića, samo ga još ne pokazuje, fura mladenačku kvazisramežljivost...Dalje, svježi primjer koji se skoro svaki dan može čitati u novinama, jer se taj novinar stalno ponavlja, a i ne skriva da se profesionalno bavi alkoholizmom i vlasnik je ponosni najveće jetre u gradu. Stalno nabada na nos Mamiću njegov promašaj s Andersonom Costom, dečkom od milijun dolara, koji nije baš opravdao ulaganje. Po njemu je to znak da bi se trebalo oslanjati na vlastiti inkubator i na igrače iz Hrvatske, a ne tražiti po Južnoj americi sumnjivu robu. Ček malo, da zbrojim dva i dva. Mamić je doveo Eduarda davno za neku siću, momak je golovima za klub i reprezentaciju sebi digao cijenu na 6 milijuna minimum, Etta također za siću koji danas vrijedi 20 puta više, možda oko 2 milijuna, Chago također, još su svi jako mladi što je najbolje...Eto, idiot može izračunati da ovi s kojima se pogodilo lako pokriju tih milijun dolara, i još ostane za kavu. Pa drugi klubovi u Europi bi bili presretni da imaju takav postotak, obično pet promaše, jednog pogode. I to je danas jedina moguća taktika za takve klubove da budu konkurentni, nanjušiti anonimnog mladog poluizgrađenog igrača, doraditi ga, pa prodati. Ni vlastita se proizvodnja ne isplati, jer se ne može na duge staze potpisati s njim, ti napraviš nešto od njega, dođe neki bogatiji i otme ti ga, ko što se Hajduku dogodilo. Od te taktike je i Ajax odustao, koji je imao najbolji inkubator za proizvodnju nogometaša, i prešli su na PSV-ov model, koji ima najbolje organizirano skautiranje na svijetu, i uvijek ugrabe kvalitetnog i ne preskupog igrača. Nije najsretnija ni ova druga stavka, kupovati afirmirane igrače iz hrvatskih klubova. Gro puta se dogodi da neka mlada zvijezda iz manje sredine završi na klupi i tako trune. I s druge strane, slabe se drugi klubovi, nemožeš ni ti biti jak ako su drugi slabi. To je i glavni razlog zašto se Dinamu dogodilo ono s Auxereom, Dinamo odigra 2-3 jake utakmice pod jakim pritiskom, Auxerre takve skoro svaki tjedan, rutiniranost se vidjela. Da potkrijepim sve ovo, zadnja momčad koja je bez stranaca uspjela osvojiti nešto u Europi (i s ovom taktikom, kupovanja svega što vrijedi u Rumunjskoj po Ceausescuovom nalogu) bila je Steaua daleke 1988., ako se ne varam (ne pamtim godine, imena da, evo sastav Helmut Ducadam, Tibor Tiberiu Csik, Gabriel Panait, Daniel Prodan, Ionel Pirvu, Anton Dobos, Constantin Galca, Gica Hagi, Bombescu ne znam ime, Ilie Dumitrescu, Marius Lacatus, ovo sve iz glave). Možda ni onda ne bi osvojili, da se onda moglo stavljati 11 stranaca u ekipu ko danas. Prije se moglo samo 3, i to je bila nekakva nada ovakvim klubovima kao Steaua, jasno je da danas ekipa od 11 domaćih nema nikakvu šansu osvojiti nešto veliko protiv ekipa s tonu stranaca. Sve do danas kupove su osvajale momčadi potpomognute strancima, i to je očigledno dobar put. Postoji još jedna opcija kako se pojačati, a to je vraćanje iskusnih hrvatskih rutinera iz inozemstva. Tu se teško može dobiti što bolje od potrošene robe, isluženog igrača, eventualno da malo vrati publike. Evo još jedan primjer za onog gore novinara. Prošle je godine Rijeka polusezonu završila na čvrstom 2. mjestu. Dinamo je bio daleko odmakao (15-ak bodova, ponavljam, loše mi idu brojke), Hajduk je bio daleko iza njih. Dakle, i da je Ronaldinho došao u Rijeku, ostali bi na najvjerojatnije drugom mjestu. I šta oni rade? Kad nema pritiska, umjesto da isfuraju nekog mladog, plaćaju 34-godišnje kljuse Bobiča masne eure za tu polusezonu. Da, osvojili su kup, ali to je utješna nagrada, na kraju Bobič skoro da i nije igrao. I taj je isti novinar što pljuca Mamićevo traganje po J. Americi (ja sam samo dao brojke da se vidi isplativost), u nebesa dizao"viziju" Rijekinog rukovodstva, kako su dobar potez napravili za publiku.
Na upit Stankovića Mamiću što vidi kad sebe ujutro pogleda u ogledalo, Mamić u svom stilu odgovara da vidi najljepšu sliku tj. sve najbolje. Stanković napravi zgroženu facu komentirajući njegovo visoko mišljenje o sebi i narcisoidnost. Ma ko se javlja? Još veći narcis, samo prikriveni. Kad je gostovao Lupino, Stanković je iscenirao foto-session, da se može skinuti do pasa i pokazati friško nabildani torzo, zgrčio je facu i mrko gledao u fotoaparat, da ispadne neki tafgaj. Ispalo ko spontano, ma da, ja sam odma nanjušio neku rabotu sa snimanjem jer se taj put Stankoviću ćela sjajila ko biljarska kugla, znači spremio se. Možda je po noći držao facu u dubokom smrzavanju, heheh, da mu se slučajno neki mišić na licu ne pomakne dok pozira ...
Pošto me dugo nije bilo, 2 turbopjesme dobijete iz "Vatrenih ulica", one 2 što fol pjeva Diane Lane
Odustajem od pisanja teških postova. Nekad mi se čini kad čitam sebe da to uopće nisam ja, ko da je sve pisala neka racionalna osoba. Motaju mi se neka pitanja koja se sigurno motaju svakom blogeru, o smislu pisanja. Nekima je to ventil, blago njima. Reko je neko da je sedma godina braka biti ili ne biti. Po meni je sedmi mjesec blogiranja kritičan, ko preživi sedmi, taj je pravi. Ja upravo prolazim kroz taj krucijalni 7. mjesec, pa ćemo vidjeti jesam li ili nisam...Negdje je bilo govora da se dosta ljudi pretvara da su nešto što nisu tu na blogu, tj. da su u stvarnosti drukčiji. Rekoh, nekad mi se čini da je neka druga osoba pisala ovo, u stvarnosti sam ja neurotik sa jako puno mušica. Onda se očigledno tu foliram. Ili ipak ne? A što ako sam ovdje pravi ja, a u stvarnosti se foliram? Gorko mi je to saznanje, ali je istina. Kad možeš biti pravi ti u stvarnosti? Rijetko, moraš uvijek podilaziti, kompromise raditi, govoriti što drugi žele čuti itd., da bi dobio što želiš. Beskompromisni postoje još samo na filmu, bojim se više niti tamo, odavno više nema likova kao Prljavi Harry. Ići tako kroz život i istjeravati stalno pravdu, teška misija...Evo i na Big Brotheru se najjasnije vidjelo kako se ljudi ponašaju, kako su vrlo malo vremena samo svoji. Na okupljanjima kada su npr. sjedili na kauču se sve svodilo na borbu za prevlast i status, ko će biti zabavniji, interesantniji, dojmljiviji, niko tu nije bio baš onaj pravi on. Sad će krenuti nova sezona Big Brothera, ja nekad pogledam onu večer kad se izbacuju kandidati, jel to petak? Zna biti zabavno, zato me posebno nerviraju one mudre glave koje mudrijaju o nekoj bigbraderizaciji, manipulaciji mladeži da se može dokoličariti bez rada i slične bljuvotine. Uhvate se trivijalne emisije, a ti isti mudraci ne kuže da ih manipuliraju sa drugih strana na puno podmuklije načine. U toj jednadžbi bigbrotherovskoj imamo pet varijabli, komercijalnu televiziju koja to može prikazivati, sponzore koji žele plaćati, publiku koja želi gledati, likove koji žele sudjelovati i na kraju ometajući faktor, tj. one koji to ne žele gledati. Pošto ovi zadnji imaju izbor, tj. ostale programe, nema nikakvih razloga da se takve stvari i dalje ne prikazuju, a ovi kritičari što bleje o intelektualnom srozavanju i primitivizmu očigledno nemaju što pametnije blejati nego komentirati big brother, narodnjake i te stvari. Koliko ja znam, BB je izmišljotina jedne (pre)liberalne Nizozemske (zasrali ovo sa pedofilima), a tamo možeš raditi sve što želiš, ako ne ugrožavaš drugoga, i niko te neće krivo gledati. Primitivac je onaj koji olajava sve što je drukčije od njegovog poimanja zabave i života. Pa sad mislim da je jasno u kojoj su skupini ti mudraci...Uglavnom, opet odoh predaleko, a samo sam se zapitao o tome ko je pravi ja...
Chitao sam o nekoj sekti pobornika sirove hrane kojima je parola "Raw is law", tj. "sirovo je zakon". Uglavnom jedu salate, a meso i ribu termički ne obrađuju. Otvaraju se i neki restauranti samo sa sirovom hranom. Ako osnuju podružnicu kod nas, odmah ću im se priključiti, omiljene su mi sirove stvari, kad bolje razmislim. Tatarski biftek, mljac, carpaccio od govedine, tune, mola, sirove kamenice, pa onda sushi, sashimi. Sashimi mi je cool, nabavio sam wasabi-hren i soja-sos, oriđinal japanske. Tragedija je što ne možeš lako do kvalitetne tunjevine, iako bi to trebao bii najlakši dio posla. Ova s ribarnice ne valja, treba biti ultrasvježa i bez krvi. Tunjevina se mora ubiti specijalnom žicom koja blokira živce, da se ne razlije krv, koja nije ukusna i ima parazita. Taj način ubijanja su Japanci dolazili ovdje demonstrirati nama. Takova tuna odmah piči zamrznuta u Japan avionima po otkupnoj cijeni dvadesetak dolara, tamo restorani otkupljuju na burzama ribe tunu za 30-50 $ kilogram, da bi ta cjena narasla i do 5 000 $ za kilogram u nekim otmjenijim restaurantima. Mi smo pušing po običaju, pa nam uvaljuju ovu s puno krvi, bljak. Sashimi može biti i od skuše, škampa, kozica, lignji, ali je ipak najbolji ovaj od tune. Dakle, jedimo sirovo, kuhano je za mekušce i papke.
Evo i muzike, a što se tiče naslova, nisam mogao smisliti neki suvisli pa sam uzeo naslov knjige Fikreta Abdića-Babe, eto, baš i nema smisla...
Evo da ti ne bi tvoje životne dileme bile premalo, nudim ti još i da mi pomogneš razriješiti i moje.
Posjeti, ako imaš vremena moj silverstar.mojblog.hr
hvala ti.
po mom ljudi pisu te blogove/postove da bi izbacili iz sebe ono sto ih muci, da bi bili sretni ili iz puke dosade..to kako ce se oni prikazat je sasvim njihova stvar..mozda ce bit isti ko u stvarnosti, a mozda potpuno drukciji, jer se zapravo to u stvarnosti boje bit..dok meni pasu meni je tako svejedno kakvi su zapravo..inspiracija?hm..to mi je slabija strana..cesto zelim napisat nes i onda mi se cini da (ono sto si gore rekao) to nisam ja, ili da zamaram ljude..a ne zelim bit jedan od zamornih blogera..zelim sve na neku zajebanciju sa dozom istine i realnosti..i bas citam kraj prvog odlomka i mislim si.:ode on ponovo..kad taj prvi odlomak tako i zavrsava..=:o)..tko voli nek izvoli..ja bi ipak da se to lagano krkljucka u vodici, ili na rostilju pece..mmmmm..
ma zasto se ti zabrinjavas tim. svi kada pisemo ispadamo drukciji nego kada nas se upozna. znas onu - lakse je napisati. a svatko od nas je jako kompleksna osoba tako da je normalno da cak i sam sebi zvucis drukcije. pusti to i isi sto ti dodje. pusa
Jebote čovječe, tu si, a ja te stalno tražim 'tamo'. Baš sam namjeravala početi pisati potražnicu za tobom, kad vidi...tu je. Znaš kako jednom davno netko reče:Ljudi jedu govana i sanjare, eto otprilike se sve na to svodi.
Pišem post potaknut "Latinicom" u kojoj se govorilo o masovnim pogubljenjima u Srebrenici. Gledao sam nekih pola sata, bilo je riječi o nizozemskim UN-ovcama, koji snose velik dio krivice za sve što je tamo bilo, a dio krivice se svaljuje na Aliju Iz(m)etbegovića koji je navodno mijenjao Srebrenicu za Vogošću. Za Nizozemce sam znao, ove kafanske priče za Aliju nisam, neću ni ulaziti u to. Mene je ovo sve potaklo da se zapitam da li je svaki zločin isti. Kad se neko kod nas pobuni protiv suđenja generalima jer smo vodili obrambeni rat, odmah dobiju odgovor "zločin je zločin, onome ko ga je napravio mora se suditi", i tu priča završava, jer bi to trebalo biti tako. Po meni ipak nije, ovo što se dogodilo u Srebrenici, kad su Srbi iz čistog mira ubili 8000 ljudi, samo da bi etnički očistili prostor, ne znam koju kaznu to zaslužuje...niti da gore u paklu cijelu vječnost nije dovoljna kazna, valjda onaj gore ima posebnu komoru za takve. S druge strane, nama se spočitava da je tokom "Oluje" bilo nekih žrtava kojih nije trebalo biti, i zato je Gotovina ubajbočen u Haag. Osobno sumnjam da je Gotovina to naređivao, ipak je on tip hedoniste i vidi se da ima jasne moralne stavove, mislim da je ipak to bio rezultat nagomilanih frustracija pojedinaca, pa i grupa, koji su to radili na svoju ruku, jer ko bi ih sve kontrolirao. Ja se u takvim situacijama uvijek postavim u tuđu kožu, šta bi ja napravio da su meni neki napadači na moju zemlju ubili nekog dragog? Bolje da ni ne znam, sumnjam da bi bila draga blizina nekog Srbina, prav ili kriv, jebalo bi mi se...Pa sad koliko je samo tih frustriranih vojnika bilo u "Oluji" koji su izgubili nekog, i kojima se smračilo pred očima kad su vidjeli nekog srpskog civila? Sigurno jako puno, jer su Srbi počinili 90% zločina za vrijeme ratova u Hrvatskoj i Bosni, Hrvati i Muslimani dijele ostalih 10%. U psihologiji postoji nešto što se zove "Pavlovljev efekt", kada su psi dobijali hranu sa zvoncem, poslije su slinili samo na zvono iako nije bilo hrane. Nedavno smo vidili što je takav sličan efekt napravio i jednom geniju ko što je Zidane. Čuo je jednu uvredu na rasnoj osnovi, istu koju je puno puta čuo po sirotinjskim kvartovima Marseillea, i odmah mu je podsvjesno probudilo onu reakciju koju je prije koristio u tim kvartovima da bi preživio (jer je već čuo te uvrede), tj. udario je Materazzija. Tom logikom normalno je ako je nekome puno manjem geniju Srbin ubio nekog, da se tom digne kosa na glavi samo na riječ Srbin. U ovom slučaju je "zvonce" Srbin, koji pobuđuje negativne asocijacije. Sad ja pitam panblogerstvo da li je svaki zločin baš isti? Nije, ipak je "obrambeni" zločin blaža kategorija, čini mi se da imaju pravo neki kad govore da nas previše jebu haški pravednici. Neću sad spominjati Amerikance čiji generali vjerojatno nisu ni čuli za Haag, a kamoli da tamo zaglave zbog nekih kolateralaca Iračana, Vijetnamaca itd, nego ću spomenuti da su odgovorni za Srebrenicu i dalje na slobodi, a naše su ukebali sve koje su htjeli. Možda im odgovara to, ko zna šta bi Karadžić i Mladić rekli o UN-ovcima i njihovoj ulozi, da žele postoje sankcije, embarzi i druga sredstva prisile, ovako će skoro Srbi prije nas u EU. Ionako mi se čini da su se bezbolno izvukli iz svega, pokrenuli genocidne ratove u svim državama bivše Juge osim u Makedoniji, primili simbolično bombi zbog Kosova, skinuli Miloševića i nateretili sve na njega, i sad s novim čovjekom zauzeli kurs prema Europi, još za nagradu dobili komad Bosne. Pouka? Pa isplati se danas biti agresor, jeben si ako se moraš braniti. I još izgube rat, Njemce su kao pušioničare kastrirali u svakom pogledu Rusi i Amerikanci da im ne padne na pamet slična rabota. Godinama su poslije Nijemci imali grižnju savjesti, evo tek na ovom SP-u u nogometu sam primjetio da bez ustručavanja mašu zastavama i ističu patriotizam, prije su bili suzdržani da se to krivo ne protumači. Naši bi trebali ipak pokazati malo više dostojanstva, imam osjećaj da čekaju samo te isprike da bi Srbima poletjeli u zagrljaj. Koji će im kurac isprike? Da sam ja glavni, minimum minimuma koji bi tražio bi bila odšteta za materijalno i žrtve, a ne kurčeve isprike. I za onih 8000 ljudi isprike? Za tih će 8000 ljudi eventualno odgovarati samo dva lika, a trebalo bi ih biti puno više. I ja bi da ih se kazni tu, pa ako će im Bog još dodatno suditi, ok, ali ja baš ne vjerujem u njegovu pravdu. Očigledno su bili u pravu oni koji su davno rekli da smo mazohistički narod i da uživamo kad nas gaze. Tu bi se trebali malo ugledati na Engleze. Iako Englezi misle da su centar svijeta, i dan danas prcaju Nijemce zbog 2. svj. rata, tu mrvicu dostojanstva bi i mi trebali imati. A ne, ovdje neki Srbima podilaze, a drugi bi ih vrbovali na vrbe. Nema sredine, osim mene i manjine.
U spomenutoj "Latinici" sam prvi put vidio nekog iz Bosne ili neke druge ex-Yu države kao gosta, nek me ispravi neko ako griješim, uglavnom su Latinu bili Srbi gosti od stranih, pogotovo u zadnje vrijeme otkad se fura na Jerrija Springera. Uglavnom mu je uteg pretezao na "njihovu" stranu, pogotovo u onoj emisiji o Tuđmanu. Tuđmana su dosta ocrnili, ja mislim da je imao dobrih i loših poteza. Tako su Tuđmanu nabili na nos u grobu za dijeljenje otkaza Srbima, na HTV-u najviše. Jebat ga, znam da je nepravda jer su većina bili lojalni, ali ipak treba zamisliti koja je šteta da je samo jedan od njih petokolonaš, ovako je bar bio na miru. Uostalom, nekad treba raditi neke stvari da bi se preživjelo i imati čvrstu ruku, rat je rat, neki su puno gore prošli. Vidjeli smo kako je prošo Izetbegović i njegova politika "gdje će, bolan, ovdje rat da udari". I za podjelu Bosne su mu nabijali, evo ja se sad opet stavljam u njegovu kožu. Ko zna, možda bi meni to palo na pamet, iskoristiti ratnu gužvu koju nisam izazvao i pripojiti si neprimjetno komad u kojem živi ionako naš živalj. Svaki državnik ipak želi ući u povijest po nečemu, eto imam razumijevanja. Kad bolje razmislim, ipak ne bi Bosnu dijelio, jebo zemlju koja Bosne nema. Nabiše mu na mrtvi nos da je uhljebio obitelj, evo pičim ja u kožu njegovu, pa vjerojatno bi se i ja pobrinuo za svoju guzicu pa tek onda za ostale. Najveća greška po meni njegova koju nisu spomenuli, je bila ta što je pustio iznošenje oružja iz kasarni u našim gradovima. JNA je oružje izvukla i okrenula ih protiv nas. Trebalo je onda napasti slabo zaštićene kasarne, pokupiti oružje i uštedjeti si godine rata. Tu nije pokazao odlučnost, ja sam nanjušio rat čim su bili uzeli oružje teritorijalnoj obrani, kunem se životom, iako sam bio jako maloljetan, skoro sve sam predvidio. Što se tiče Srba i Crnogoraca, ja ih ne mrzim, a nisam baš ni lud za njima, jer sam kozmopolitski nastrojen, što će potvrditi anegdota sljedeća. Vozim se netom prije teškog posta (arhivska građa) autocestom i odem na kavu solo. Krcat kafić, dolaze neka dva i nemaju gdje sjesti. Sjednu kod mene, predstave se ko Crnogorci koji idu na glasanje za nezavisnu Crnu goru. Simpatični neki ljudi, počeli smo neobvezatni razgovor, i nakon nekog vremena u očima im ugledam da žele otvoriti temu "ko nas, bre, zavadi?". Kako meni na kurac idu takve priče ko i regionalna prepucavanja Dalmacija-Zg, taman što je otvorio usta za topic, ja se počnem raspitivati o švercerskim gliserima koji idu oko 70 milja na sat. Naime, načuo sam da su im prekinuli linije, i ti gliseri sada stoje besposleni, tako da ih se može jeftino nabaviti. On me pita mislim li švercati, odgovorim da bi taj gliser bio za moje potrebe, jer sam opsjednut brzinom. Još kažem da želim Hayabusu (isto teški post), najbrži serijski motor na svijetu, i Mig-a 29, najbolje verzije fulcrum ili foxbat, tako da postanem najbrži bloger na zemlji, vodi i zraku. Wow, kako cool zvuči Rainman, kralj vode, zemlje i zraka. Rekoše mi da sam blesav, ali bar nismo žvakali neke prožvakane teme, druženje nam se proteglo na sat. Eto, bez predrasuda ili podilaženja, pričao sam s njima ko što bi na isti način pričao sa Francuzima, Englezima...
Dotakoh se Tuđmana i Gotovine, da sam prije mislio napisati ovaj post, stavio bi anketu "Ko je najveći junak domovinskog rata?". Većina bi valjda rekla Gotovina, ok, čovjek došo iz Legije braniti domovinu. Ali, ja bi možda glasao za Milu Dedakovića-jastreba, čovjeka pod čijim je vodstvom zaustavljena JNA u Vukovaru, svi znamo kako. Čovjeka za čiju su glavu na tjeralici onda JNA-glavešine nudile bjanko-ček i nisu uspjeli. Taj se isti Jastreb nešto zamjerio Tuđmanu (postoje priče rekla-kazala, Jastreb-Srbin, Jastreb znao kako je Vukovar žrtvovan itd.), i ovaj ga je gurnuo u medijsku izoliranost. Jel znaju danas mlađi ljudi ko je bio Jastreb? Sumnjam, al znam sigurno da znaju ko je Ante "Beckham" Gotovina. Ponavljam, nemam ništa protiv njega, nekad mi se čini da mu ovoliko podigli rejting, da bi potamnili slavu nekome drugome jednako zaslužnome, ako ne i zaslužnijem. Možda bi u svojoj anketi glasao i za Rahima Ademija, čovjeka koji je fantastično organizirao obranu Šibenika. Šibenik je, poslije Vukovara, bio najbolje branjeni grad u Hrvatskoj, JNA je tamo polomila zube i uništeno joj je dosta opreme i ljudstva. Da je Šibenik pao, Hrvatska bi bila prekinuta na pola. Tamo je uništeno ili zarobljeno čak 30 brodova jugomornarice, isto toliko aviona (oba su pala, ono je blizu Šibenika bilo, Ademi postavio topove) i stotinjak tenkova (imam supač pamćenje, al ipak je 15 god. prošlo, pa ne znam točno), iz Šibenika su krenuli u kontranapad na sela u miljevačkom platou i oslobodili ih 91 ili 92 godine njih 7 (točno se sjećam, na TV-u su rekli Ademijevi ljudi), dok su se svi drugi u Hrvatskoj grčevito branili. To je bilo čudo, prva naša veća ofenziva. S druge strane, u mom Zadru, čijom je obranom zapovjedao Gotovina, četnike sam gledao dalekozorom iz moje kuće, a neko je vrijeme bilo zbilja gusto da ne uđu u grad. Ok, bili smo tanki s oružjem, Gotovina se obučavao u Legiji, gdje se sigurno više vodilo računa o napadačkim taktikama, ali...Onda dolazi "Oluja", a Tuđman imenuje glavnim zapovjednikom Antu Gotovinu. E sad, jel znate koja je moja teorija zavjere zašto Tuđman nije htio imenovati Ademija glavnim zapovjednikom i dirigentom "Oluje", iako je ovaj imao bolje i vidljivije rezultate od Gotovine? Pa da mu Albanac ne bude glavni junak Domovinskog rata. Zamisli koji udarac čojstvu našem, "Šiptar-osloboditelj Hrvatske". Baš bi Tuđman, osvjedočeni kroatocentrik, to olako dopustio. Ionako je jedan od zadataka "Oluje" bio da promovira junaka, eto Gotovina je bio najpodobniji, jer se znalo da će biti "Oluja" lakša operacija, usuđujem se reći formalna, šlag na tortu, otkad je Srbija krajišnicima uskratila pomoć, a neke međunarodne glavonje nama dale zeleno svjetlo. Gotovina je bio podoban i zato jer je dolazio iz mistične Legije stranaca, dok je Ademi bio tipični JNA-starešina.Isti taj Ademi je dobrovoljno za razliku od nekih otišao u Haag, dokazao nevinost,a na povratku ga je dočekala samo rodbina i prijatelji. Baš me zanima koliko će ljudi biti na Gotovininu povratku. Sve ovo ne bi spominjao da nisam neki dan pročitao u "Jutarnjem listu" da je Ademi iz svog džepa morao platiti 92 000 eura za troškove suđenja, a da vlada premišlja još da li da mu refundira lovu. Koja gadost, jel oko toga treba premišljati? Mater vam guzičarsku jebem, ne bi vam guzice bile tamo di jesu da nije bilo takvih ljudi. Eto, ovo je krivica medijske izoliranosti Ademijeve, siguran sam da Gotovini sutra zatreba 50 milijuna eura, to bi se skupilo u 24 sata. Mene smeta nepravda ovakva jer mislim da Ademi i Jastreb zaslužuju isto pozornost medijsku u najmanju ruku ko Gotovina, ovaj moj blog ipak nije toliko čitan da bi utjecao na mnijenje javno. Osobno se divim Ademiju na dobrovoljnom javljanju, meni osobno to ne bi palo na pamet da me slučajno greškom ne zajebu u Haagu, nego bi posvetio život češkanju vlastitih jaja i ispijanju koktela negdje na Karibima...
Pokušao sam biti objektivan, iako će neko reći da je ovaj post čudno obojen. Da ne bi neko reko da sam mrzoSrbac, evo pjesme ove srpske, iako je pjeva Zana Nimani sa Kosova+dobijete podcast. Sjetilo me kada sam pisao post na Murata Šabanovića kad se prijetio der đeneralu Kukanjcu da će srušiti branu u Višegradu. Ovo je razgovor koji je tekao preko motorole, Kukanjac zapomaže "Murate, ne rad to, Murate, đecom te zaklinjem to su tamo puškice to se zapravo ne puca", da bi ga Murat prekinuo legendarnim "jebemti mater".
Ali, ček, kuda? Ni to nije sve, još kao extra-extra bonus dobijete prigodnu pjesmu koju sam iskovao uz post. Zove se "Od stoljeća sedmoga"
Od stoljeća sedmoga,
raste 8 grana na krošnji stabla hrvatskoga,
na krošnji prva grana bješe grana Zrinskih-Frankopana,
druga grana bješe grana Jelačića-bana,
treća grana bješe grana Radića Stjepana,
četrvrta grana bješe grana Mate Bobana,
peta grana bješe grana Franje Tuđmana,
šesta grana bješe grana Ivice Račana,
sedma grana bješe grana marlboro-mana
a osma, najviša grana, bješe grana blogera rainmana.
ovo je strasno bolna tema, i ne treba je izbjegavati. recimo da se zadrzimo samo na balkanu i zaboravimo sve ove sa strane. odakle poceti? traume genocida postoje vec stoljecima... ako saberemo sve zrtve genocida u posljednjih recimo 200 godina, shvatimo da imamo ogroman broj neduznih ljudi koji su pobijeni iz nikakvog drugog razloga nego sto su bili rodom hrvati/srbi/zidovi/muslimani. to je najveca tragedija, da se tako nesto dogadja svakih cirka 50 godina, i nikako da taj trend prestane. i uvijek je razlog "sto je meni neko s te strane pobio te i te tada i tada". niko osim kriminalca ne moze otic i ubit nevine ljude osim ako nema stav "odbrane". znam ljude (sve tri vjeroispovjesti) od kojih sam cula iste rijeci: "morao sam (zapaliti to selo) jer znam da ce i ta djeca jednog dana odrasti i uzeti puske u ruke. morao sam da bih odbranio svoju djecu". genocid mora prestati. a ostatak svijeta nije toliko glup, ne brini, cisto sumnjam da ce i jedna drzava koja porice svoje ratne zlocine uci u EU, sto je manji problem. veci problem su svi oni koji poricanjem istih nastavljaju omalovazavati zrtve tih zlocina. to treba prestati i protiv toga se trebamo pobuniti.
najveće licenjerje Hrvata je što nikada, ponavljam NIKADA NITKO nije uzviknuo SVI SMO MI ADEMI!!!pas mater i hipokriziji ovog jebenog naroda)-:rainman, hvala ti za jebeni tekst i pitao bih te nešto ali.....
@Lara, poanta je tu ko kod male djece, ko je prvi počeo. Oni su iz čista mira ubili ove u Srebrenici ili Vukovaru, jer prije toga Muslimani i naši nisu, pogotovo ne u Srbiji. Poslije ide reakcija, koja objektivno ima opravdanja nekakvog. @MP Nažalost, moraćeš se jebati s Lokinom, jebemti oltar božji. Ma znao sam, premladi su tu ljudi,doduše nisam ni ja star, bojim se da nemaju blage što ja pričam. A i ne smiš se dirati u Srbe, zaštićena vrsta. Ne krivim ove iz mojbloga, čitatelji odlučuju, jebga.Imam osjećaj da tim imbecilima otkrijem novi kontinent da ne bi skužili. Vladavina mediokriteta, reko ja davno. Ljut sam ne zbog love, nego da se zna, bojim se da mi se smučilo ovo. ne znam kad ću se odljutiti i smognuti snage za novi post, pa ljeto je, imam pametnijih stvari. Vezano za komentar tvoj tamo, dobro znaš da ne nagađam o rekla-kazala pričama, nego samo iz argumenata, i ovo je 100 % istina npr. o generalima. Pa namjerno nisam stavio jednu "pouzdanu" informaciju koja kaže da je Gotovina potpisivao papire u "Oluji", a Ademi bio glavni na terenu operativno, i on je postavio artiljeriju. To su mi rekli koji su bili tamo, ko što su mi rekli da su ovi mogli u Zadar. Imam tvoj broj, pa ti se javim, ukoliko me ne bude tu.@Eugenio, pitaj? Nisu uzviknuli jer su ovce, evo ti samo primjer tu ovih modernih intelektualaca. Popuše sve što im prodaju, rukali su tako i za Norca, pa više ne ruču. Da nije bilo Ademija i jastreba, ne bi bilo ni Gotovine, ono je bilo biti ili ne biti 91. godine.@skromna, ode legenda u legendu
Ma, nisam niti mislila kako 'govoriš' neargumentirano, naprotiv, smatra kako si ti nacoolastiji bloger koji defiitivno svoje postove pokrepljuje činjenicama, ono što sam željela reči je kako vjerovatno postoji još puno dokaza koji se brižljivo skrivaju, one pizdarije ratne tajne, ili kako se to već zove. Kad bi imao uvid u sve podatke, uz pomoć tih spoznaja saznao bi puno više, al' sve mi se nekako čini da unutra leži još puno sakrivene prljavštine.
@salt, ovo je oriđinal, a ne seva, meni je ova cool@očigledno je bolje lajati, odljutio se ja. Budi mi se snaga za novi post, ali neću ni ja više pizdu izigravati, nešto lagano
ja nisam to mogla ni gledati. puno takvih i slicnih stvari sam nazalost prozivljavala pam mi nije bilo ni na kraj pameti da gledam jos boli, jada i smrti. dosta. tebi veliki pozdrav
Dakle, nastavljam sa bijelim postom, pala mi je bila koncentracija, pa je post počeo pisati mene umjesto ja njega. Ovo je nastavak velikog bijelog, u međuvremenu je bio neki manji međupost. Spomenuh metrosexualce, kao još jednu medijsku isfurevinu, koji se dosta spominju u ženskim novinama. Ja tu i tamo bacim oko na neke ženske novine kad mi sestra kupi, mislim da bi i ostali muškarci trebali nekad baciti oko na njih ili ljubavne romane, jer se može doći do informacija korisnih u ophođenju sa suprotnim spolom. Tako neki dan nabasam na test na internetu u kojem se ispituje znanje o tipično ženskim temama tipa kako izaći na kraj s ispucalim krajevima kose, kako vratiti koži sjaj, vitamini itd, a i nekim općim. Ispunim test i ostanem užasnut kad sam vidio da sam osvojio 42 od mogućih 45 bodova, što je odličan rezultat. Na stranu što ja brzo upijam, ali velikim je djelom to zbog toga što se sve u tim ženskim magazinima stalno ponavlja. Tako se prije ljeta rastrube o beta-karotenu, s kojim faktorom se izložiti prvih dana, tipovi kože, uglavnom, mislim da bi žene to trebale već napamet recitirati. Pa onda slijede tips&tricks za make-up, volumen kose, prišteve, dijete u kojima se gubi toliko i toliko kila, programi vježbi za stanjivanje na ključnim mjestima...Uopće ne kužim koja bi se normalna osoba mogla pridržavat striktno tih dijeta, pa to bi stvorenje trebalo cijeli dan birati namirnice i kuhati. A gdje je još kuhanje za ostale članove obitelji...Ista je stvar sa programima za vježbanje, općenito ti režimi i programi su mi stvar za imbecile. Nakon tih režima sve se opet vrati na staro po prekidu istog, treba jednostavno poprimiti drukčiji stil života, znati koje namirnice raspiruju debljinu, stalno biti aktivan. Bez velikih programa, svako može sebi napraviti plan, doduše treba se držati nekih univerzalnih pravila za vježbanje. Pa onda slijede rubrike pitanja i odgovori, psiho-savjeta tipa "zavedite ga u 5 koraka". Ma baš, muškarci su puno manje podložni zavođenju nego žene, mene može bez problema zavesti svaka zgodna žena bez ikakvih tehnika, ako mi se ne sviđa, može dubiti na glavi, nikakve joj koristi od tih trikova za zavođenje. I zašto te savjete pišu žene, možeš biti ne znam kako pronicljiv, ali psihu muškarca najbolje razumije muškarac i obratno. Možeš misliti da razumiješ žene, ali uvijek te iznenade s nečim.
Da ne skrenem puno, jer sam počeo sa ljepotom. Valjda su ti magazini ipak doprinijeli šta se ulicama kotrljaju nikad zgodnije žene u povijesti, na što se žale i stariji ljudi. Ja se skoro i ne okrećem više, jer sam ogooglao na puste cice i guzice koje me triskaju sa svih strana, pa sam ko grogi-boksač... Znam da ljepota nije sve, ali opet je neki ljudi previše degradiraju, pa sam zato napisao ovaj post. Ljepota je bitna jer daje neku moć, a moć je u današnjem svijetu ključna stavka za sve. U prvom dijelu sam povukao paralelu ljepote i pameti, sad bi mogo između moći i dobrote. Tako će neko moćan i dobar biti cijenjen ko svetac, moćnog i lošeg će respektirati nešto manje, ali ipak više od dobrog, ali bez moći kojeg će tretirati ko dobričinu, a to baš i nije neki kompliment. Loš i nemoćan, najgora varijanta, to je već onaj kojeg zovemo gnjida. Kultura nas uči da trebamo biti gentlemani, ja bi ipak stavio tu akcent na moć, odn. treba pokazati prije moć, pa teko onda finesu, to bi bila prava definicija gentlemana, "čelična šaka u svilenim rukavicama". Reče jednom Al Capone o moći i finesi "lijepa riječ otvara mnoga vrata, lijepa riječ i pištolj otvaraju ta vrata mnogo brže", a njemu treba vjerovati jer svi koji imaju Al u imenu ili nicku, znaju znanje...
@iris & mala mia, samo označite lijevim klikom miša to što želite (povucite mišem preko teksta držeći lijevu tipku). Stisnite tipku Ctrl+C. Tekst koji ste kopirali (Ctrl+C = copy), prenesite tamo gdje želite tako da u prozorčić gdje namjeravate prenijeti tekst kliknete lijevom tipkom miša, da vam se pojavi kursor. Kad se pojavi, kliknite CTRL+V i voila (CTRL+V = paste) Nemorate uopće ništa raditi tom desnom tipkom miša. Kišni Frajer glumi nekog opakog jebača mamice..
odlican post :) da i ja dodam nesto (moram, sorry). pazi, ja mislim da su zene uvijek bile ljepe, i znalo se sta obuci da bi se privukla paznja muskaraca. jednostavno danas je takav stil oblacenja postao obavezan, upravo zbog tih casopisa, i medija uopce. niko nas ne pita da li bas zelimo da u nas svako pilji. a onda, sto su krace suknje i dublji dekoltei to nam treba vise suncanja, pilinga, wonderbra, krema i kremica itd, itd. tako da, to je sve marketinski trik za prodati sto vise stvari zenama (a u posljednje vrijeme i muskarcima) a mi se ne volimo previse razlikovati (nedaj boze da neko pomisli da imamo ruzne noge/guzicu jer je sakrivamo hlacama) tako da smo sve nasjele na to. ehhh... dobri stari dani kad se razgolitis na plazi i divno izgledas zbog mora, sunca i ljeta... danas tak moramo izgledat kad idemo na posao u zagusljivom gradu u sred zime. not fair! and bloody expensive :(
@MP, nisam, priznam i nije mi neki post@Iris, MM, neregistriran bog vas jebo, ako vam je tako lakše zbog mame, nemate šta kopati mi po blogu, pa nek sam primitivac. Izvinjavam se, ajd.@balonche, hvala, imam Al u cijelom nicku desno@mah, hvala, znam sad kako je Francuzima bilo izgubiti u finalu@ Lara, em se uređuju, em mislim da žene izlučuju više hormona rasta nego prije, možda zbog piletine, hih
Hvala Posjetitelju na savjetu, poznate su mi sve metode copy-paste, na kraju krajeva blokada desnog miša ne funkcionira mozilli i dr. browserima i ako se u Internet Option iskljuce java scripti. Tko želi svejedno može bilo što iskopirati. No, ja nisam zeljela niti jedan dio bloga ni teksta kopirati, već desnom tipkom otvoriti novi post raimana.
#rainman: ako ne želiš da ti drugi čitaju blog, zaštiti ga lozinkom. Mojblog servis pruža tu mogućnost. A do tad je meni kao registriranom korisniku dopušteno čitanje i komentiranje tvojih postova. Peace!
Ne zajebavaj s skromnošću! Tvoj post je bio apsolutno najbolji u konkurenciji i zaslužio si pobjedu. Nemoj me tjerat da zti moram pisati 16 stranično obrazloženje.
@Iris, znam sve to, ne vidi mi se u mozili i ono u kantunu. Pa da ne želim da čitaju piso bi u bilježnicu. Maknuću to ubrzo, kad me svi mrcvare@MP, mislio sam u odnosu na dio prvi, znaš da meni prvome idu na kurac ti lažno skromni.Osto ja bez sto kuna, sto ti bogova jebem, hihhihi
Na mom blogu proglašavam sedmodnevni silenzio stampa. Nisam u žalosti, nego čekam akciju "daj pare!", spreman ko Kostelić mlađi . Nastavak prošlog posta je već natipkan i taman sam ga htio lansirati, kad ono vidim naslovnicu Mojbloga-a. Poduzetan kakav jesam, spremim ga u draft. Rijetko sam koristio tu opciju dosad, mada inače mislim da je post ko parmezan, pametnije ga je pustiti da malo odleži u draftu, jer parmezan tek nakon odležavanja dobije punoću okusa, tako se i u postu uvijek može nešto ispraviti ako je krivo ili dodati. Inače sam mislio uzeti ljetnu pauzu od bloganja jer ću biti hendikepiran vremenski, ali sada, hmh...neka, drago mi je zbog akcije, više zbog neke satisfakcije, pošto pišem kilometarske postove, među najdužima u blogosferi. A i vlasnik sam zasigurno najdužeg nicka. Kad već govorim o lovi i blogu, i prije sam bio spreman primiti financijsku injekciju u svoju guzicu, potajno sam se nadao da će mi se neki sponzor javiti, čini mi se da mi je zaludu ovaj vapaj u boxu.Niko mi se od kurčevih sponzora nije javio, možda ih jebe što nemam counter pa ne mogu opipati teren gdje će uložiti lovu. Counter nemam jer ja sve mogu vidjeti u statistici, ako sponzore zanima imam 2554 unique posjeta i 7800 sa reloadima. Neka, sponzori dragi, samo vi bacajte milijun eura i nešto sitno u bob-reprezentaciju da ovi budu među zadnjima na olimpijadi, a ne u Rainmana, blogera s vizijom, ali siromašnog ko uran. Od danas dižem cijenu oglasnog prostora na astronomskih 7,7 lipa, njušim da će i dalje sponzori zaobilaziti moj blogić u širokom luku...evo malo cool muzike
Kutak za reklame. Ovdje primam i sponzore, cijena zakupljenog pixela je 7,7 lipa. Ukoliko me neki sponzor-mazohist želi kontaktirati, mail je issarin777@yahoo.com, ili još bolje preko mojblog poruke, da mi rastu Gbodovi usput
